Пређи на главни садржај

Malo o sreći...

Odavno smo naučili da se sreća ne kupuje, a mnogi od nas misle i da je imate onoliko koliko vam sudbina dodeli. Lično, volim da verujem da smo srećni onoliko koliko smo na tome radili i da uvek postoji nešto više što možemo učiniti da budemo zadovoljniji i da se lepše osećamo u svojoj koži. Moja teorija je često osporavana i Sudbina uvek ima jače argumente kao i oni koji se za nju zalažu. Međutim čak i da su sasvim u pravu, čini mi se da je verovanje da se nešto može promenti korisno i dobrodošlo, ma koliko tačno bilo.
Nedavno, na jednom aerodromu, čekajući da poletim, bila sam u potrazi za knjigom koja bi bila dovoljno lako štivo da me umor od dugačkog leta ne omete u čitanju i dovoljno zanimljiva da mi zadrži pažnju. Sam naslov i jarko tirkizne korice sa nacrtanom ptičicom su me odmah privukli, a odlučila sam da je kupim kad sam videla da je u njoj do tančina razradjena teorija o sreći na koju se donekle može uticati.THE HAPPINESS PROJECT. Projekat o sreći. 
Njujorčanka Gretchen Rubin posvetila je celu godinu istraživanju mogućnosti delovanja na količinu sreće u svom životu. Ne bežeći od činjenice da je za srećnu i zadovoljnu osobu bitno i genetsko nasledje (oko 50% po njenim saznanjima), kao i okruženje u kojem odrasta
(oko 10%), autorka se zdušno zalaže da nam objasni i pomogne da što bolje iskoristimo  preostalih 40% prostora da stvar uzmemo u svoje ruke i da sami jednostavnim potezima učinimo svoj život barem malo lepšim.
Svakog meseca sebi zadaje temu..U januaru se bavi količinom energije koju poseduje i kako na nju uticati.
Od dobrog sna, preko sredjivanja nereda po kući. Svoja lična iskustva deli sa nama, a nered u kući deli u kategorije (onaj koji nam je pred očima i onaj duboko u ormanima), analizira razloge gomilanja stvari, postavlja sebi pitanja  i daje odgovore. Pokušava da se oslobodi  loših navika držeći se stroge discipline i rituala koje sebi nameće.
Sledećeg meseca na redu su ljubav, brak..I dalje redom prijatelji, posao.. i  greške koje svakodnevno čini i načini da se one isprave.
Cela godina velikog rada na sebi i preuzimanja odgovornosti za sve i lepo i ružno što joj se dešava.
Interesantno i inspirativno!
Nešto jesmo nasledili, nešto su nas naučili, ali još ima prostora za dalje učenje i usavršavanje, mogućnosti da svet pogledamo kroz ono što mi možemo da promenimo.


Svako od nas može imati sopstveni Projekat o sreći. Svako ima svojih, ličnih 12 zapovesti kojih se pridržava, svojih zaključaka i malih mudrosti do kojih je došao i želja i ciljeva kojima teži. Različiti pristupi, fokus na različite teme, ali cilj će uvek biti lepši i zadovoljniji život kroz bolje poznavanje sebe - postavljajući sebi pitanja...
Uglavnom, dobro postavljeno pitanje u sebi sadrži dobar deo odgovora.
Omiljeni mesec u knjizi mi  je Septembar koji nosi poruku Ne odustajte od svojih strasti..Fotografija, pisanje, planinarenje..
Šta god vas potpuno obuzima i čini srećnim ne zanemarujte i ne umanjujte njegov značaj. Dajte sebi domaće zadatke! Pročitajte knjige koje ste želeli, idite na izlet koji ste odavno planirali. Na nekoj stranici neke knjige, ili na nekom zidu, možda,stoji jasan putokaz za put kojim ste oduvek želeli da idete.

P.S. I da ne zaboravim! Naravno, da se u knjizi  pominje i vežbanje kao dobar način da imate više energije i lepše se osećate.

Коментари

  1. Divno Katarina!
    U životu,ljubavi,karijeri uvek se moramo boriti,učiti.To je trajni proces i ne završava se nikad.
    Sreća se uči kao sve ostalo!
    Sreća i ljubav imaju znak jednokosti!
    Što više ljubavi dajemo,više ćemo biti srečni!
    Da bi to postigli,moramo puno,puno učiti!
    To ćemo najbolje naučiti iz naše pravoslavne religije.Svoj lični duhovni mir,uvek stvara ljubav i sreču!

    Na kraju,u zdravom telu,zdrav duh!
    Dođite da vežbamo zajedno pilates kod Katarine!
    Bićemo,mnogo,mnogo srećniji-dobijete garanciju!

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

Kad Vas napadne panika….

Sve je počelo nekoliko meseci posle mog prvog porođaja… Prvo sam osetila tahikardiju (ili aritmiju), gubljenje daha pri najmanjem naporu i odmah posumnjala na srčane tegobe… Kardiolog je obavio detaljan pregled, ali sve je bilo u najboljem redu. Kako je to moguće? Pri ovakvim simptomima. Ako nije srce, možda je nešto drugo u pitanju. Počela sam sve češće da osećam i čudan pritisak u glavi, trnjenje leve slepoočnice (tzv “mravinjanje“ - tada sam naučila tu reč), nesiguran hod, blage vrtoglavice… Sledeća stanica bio je neurolog… Sve sam obavila kako treba… Žmureći prstom pogodila nos, hodala po pravoj liniji… Sve je ok. Ne prestajem da tragam. Pritisak u glavi polako prestaje, ali nekako sve slabije vidim. Palim sva svetla u stanu, ali i dalje je mračno. Ne mogu da čitam, redovi se gube … Kod očnog lekara, konačno, prva dijagnoza… Dioptrija na oba oka (- 0,75 i -  0,50) i astigmatizam. Tražim i da mi izmeri očni pritisak, za svaki slučaj… Jedva uspeva da mi dod

Pilates i karlicno dno

Jedan od zadataka pilatesa je da svojim specifičnim vežbama aktivira mišiće koje je teško pokrenuti. Multifidusi, mišići koji spajaju kičmene pršljenove, TA mišić, koji kao korset oblaže unutrašnje organe trupa i naravno, karlično dno, koje ima važnu ulogu jer kao mreža isprepletenih ligamenata, drži unutrašnje organe i mora biti i dovoljno jako i dovoljno elastično, jer se tokom trudnoće teret koji mora podneti višestruko uveća. Poznate su nam Kegelove vežbe, koje vrlo često koristimo na našim časovima, ali takođe i čitav niz klasičnih pilates pokreta može osnažiti mišiće ovog dela tela. Karlično dno drži organe male karlice, bešiku,  matericu i rektum. Naš gost ove nedelje je dr Nebojša Jeremić, urolog u KBC Zvezdara, a od 2008. godine se školuje iz oblasti uroginekologije kod eminentnih stručnjaka u Nemačkoj i Italiji. Nebojša je bio dugogodišnji doktor vaterpolo reprezentacije Srbije kao i vaterpolo kluba Partizan. I dalje je prisutan u sportskom svetu kao predsednik zd

Ispod sunca Toskane

Pre nego što sam posetila Toskanu, prve utiske ili tačnije,  predosećaje nestvarne lepote dobila sam preko filmova… Upoznavala sam jedan grad za drugim iz svoje dnevne sobe... Prvo je to bila  Sijena , a film je bio stari, crno-beli, ne sećam se ni imena ni radnje, samo atmosfere jednog kišnog popodneva i uskih ulica ovog nestvarnog grada. Kada sam je posetila, mnogo godina kasnije, toj prastaroj slici koju sam još uvek nosila sa sobom,  samo sam dodala miris  Ribolite  (toskanska verzija kuvanog slatkog kupusa) i saznanje da  svaka ulica, svaki kamen ovog grada datira iz Srednjeg veka. Siena Čaj s Musolinijem , film o grupi engleskih dama, zaljubljenih u italijansku kulturu, doneo mi je neobjašnjivo veliku želju da posetim  San Gimignano  ili Grad stotinu tornjeva, kako ga još zovu, koji dominira na uzvišenju iznad čuvene doline Chianti. I ništa manje nije bio magičan nego na ekranu.. Opasan zidinama, neosvojive lepote, sa ulicama tako lepo popločanim da više liče na parket o